Mala bobica puna vitamina, ljoskavac – priroda nam daruje neobične plodove. Kao da je namerno sakrila u zvončić da je ne diramo.
Prošetajte po Fruškoj gori dok je lepo vreme. Planina je puna lekovitog bilja, gljiva i šumskih plodova. Jedno od njih je i LJOSKAVAC.
Latinski naziv: Physalis alkekengi L.
Drugi nazivi: ljoskavac, pogančeva trava, pljuskavac, lampion, mehurica.
Ljoskavac je uspravna, slabo razgranata biljka, visine do 80 cm. Listovi su jajasto trouglasti. U gornjem delu je pokrivena dlačicama. Sočne i slatkaste, veoma ukusne bobice istovremeno su i kiselkastogorkog ukusa. Cvetovi su zvonasti, zelenkasto-bele boje. Plod je crvena sjajna boba, zatvorena pojedinačno u jako nabreklu poput opne, više uglatu čašku. Plod sazreva u ranu jesen. Treba pripaziti da plod ne dođe u dodir sa čaškom koja je vrlo gorka (opna sadrži otrovni i gorak glikozid fizalin). Ljoskavac raste po šikarama, vinogradima i svetlim šumama.
Lekoviti delovi biljke ljoskavac
Sabire se zreo plod u jesen i suši na toplini na peći ili u rerni. Kad je suv mora pod prstima šuštati. Svoju crvenu boju mora zadržati i nakon sušenja. Koriste se samo zrele bobice, jedu se sirove ili prerađene u sok. Najčešće se jedu ušećerene ili kandirane, kao dodatak voćnim salatama, slatkim umacima i prelivima, prerađuju se i u pekmez, džem i kompot, no pre kuvanja, sirove bobice se kratko stave u zamrzivač da se ukloni gorak ukus.
Kontraindikacije: preporuka je stručnjaka, da dnevni unos je najviše 10 sirovih bobica!!!
Ljoskavac – priroda nam daruje zdravlje
Lekovito delovanje
Suv plod upotrebljava se kod poteškoća u mokrenju, hronične upale bubrega i mokraćnog mehura, pomaže kod izbacivanja vode iz organizma, ali i peska i kamenca iz bubrega. Vruć čaj od ploda ljoskavca podstiče znojenje i smanjuje povišenu temperaturu. Reguliše i olakšava menopauzu.
Recepti
Kao čaj: 20 g na pola litre vina ili vode kuvati 1-2 minuta. Preko dana piti u gutljajima. Ne sme se često i duže vreme uzimati jer truje želudac.
Gajenje ljoskavca
Položaj
Topao i sunčan ili polusenovit položaj.
Tlo
Sveže, rastresito i propusno, bogato hranljivim materijama, krečnjačko.
Razmnožavanje
Semenom u martu, a biljčice iznikle iz semena treba rasaditi krajem aprila ili početkom maja. U toplim područjima, gde je ljoskavac višegodišnja biljka, deobom biljke u proleće ili kasno leto.
Uzgoj
Redovno i obilno zalivati po suvom vremenu, a u kasnu jesen stabljike odseći pri tlu.
Sakupljanje i čuvanje
Zrele bobice sakupljati po potrebi. Za sušenje se beru u septembru, pažljivo odvajaju od mehurastog omotača i u tankom sloju brzo suše kraj peći ili u rerni. Sušenjem se bobice smežuraju i suve šuškaju pod prstima, ali moraju zadržati prirodnu boju. čuvajte ih dobro zatvorene na suvom i tamnom mestu.