Monday, 20 November, 2017
Najnovije vesti
Home » Poljoprivreda » Stočarstvo » OVCE zarazne i parazitne bolesti, preventiva

OVCE zarazne i parazitne bolesti, preventiva

ovceOVCE zarazne bolesti – Preventivna zaštita obuhvata redovito tretiranje ovaca i janjadi odgovaraju?im antihelminticima i vakcinama radi spre?avanja pojave odre?enih bolesti, ali i njihova širenja, održavanje dobrog zdravlja, rasplodne kondicije, smanjenja utroška hrane za kilogram prirasta te brži rast i razvoj mladih životinja.

Preventiva obuhvata držanje ovaca u odgovaraju?im uslovima, pravilnu hranidbu i drugo.Preventivna zaštita provodi se protiv parazitarnih, zaraznih i drugih bolesti. Te bolesti mogu izazvati velike materijalne i financijske štete, koje nastaju kao posledica troškova le?enja te uginu?a životinja.

Parazitarne bolesti dijele se na spoljne i unutrašnje. Naj?eš?e unutrašnje parazitarne bolesti, u uzgo ju ovaca jesu, metiljavost ili fascioloza, trakavi?avost ili cestodoza, trihostrongilidoza, metastrongilidoza. Od vanjskih parazitarnih bolesti najve?e probleme predstavlja šuga ovaca te piroplazmoza.

Zarazne bolesti u ov?arskoj proizvodnji naj?eš?e jesu zarazna šepavost i enterotoksemija. Mogu su poja viti i Q-groznica, enzootski poba?aj ovaca, bruceloza ovaca (melitokokoza).
Ostale bolesti mogu se biti posledica nepravilne hranidbe, npr. kisela i bazna indigestija, intoksikacije i druge.

Nakon janjenja javljaju se bolesti koje su vezane za upale poro?ajnih organa, naj?eš?e kao posledica zaostajanja dijelova ili cijele posteljice i poro?ajnih eksudata.
Bolesti mlije?ne žlijezde jesu razne upale dijela ili cijelog vimena, odnosno mastitisi.
Loši uveti držanja omogu?uju pojavu zarazne šepavosti, ali i bronhopneumonije, šuge. Zbog nedovo ljnog poznavanja ov?arske proizvodnje naj?eš?e se javljaju upala mlije?ne žlijezde ili mastitis, zaostajanje posteljice i upala maternice, ali i druge bolesti.

OVCE zarazne bolesti 

  Znakovi najvažnijih bolesti te preventivna zaštita

1. Parazitarne bolesti

Metiljavost ili fascioloza
Uzro?nici metiljavosti jesu veliki i mali metilj. Metiljavost je naj?eš?a bolest u svih preživa?a pa tako i u ovaca. Može biti vrlo neugodna i napraviti velike štete u ov?arskoj proizvodnji.
Metiljavost se naj?eš?e i najviše javlja u mo?varnim, barskim, nizinskim i poplavnim podru?jima, pogotovo u kišnim razdobljima godine.
Znakovi bolesti. Bolest se javlja u akutnom i kroni?nom obliku.

Akutni oblik obi?no traje 4 do 6 nedelja. U tom razdoblju razvija se upala potrbušnice i probavnih smetnji. Ovca prestaje jesti, preživati, dobiva proljev, naglo mršavi, vuna joj postaje neuredna. Telesna joj je temperatura povišena i do 42 °C. Gravidne životinje mogu pobaciti. Bolest može trajati vrlo kra tko pa životinja može uginuti za 7 dana. Javlja se obi?no pred kraj leta, u jesen i po?etkom zime.


Hroni?ni oblik traje duže od 6 nedelja. Životinja slabije pase, polako gubi na težini, vuna joj je neure dna, ispada u ?upercima. Ispod donje ?eljusti javlja se otok i nakupljanje teku?ine u trbušnoj šupljini. Temperatura je u granicama normale. Bolest se naj?eš?e javlja tijekom zime i prole?a.
Preventivna zaštita sastoji se u redovitom tretiranju ovaca i janjadi odgova – raju?im antihelminticima kao što su Nilzan, Valbazen 10 %, Monil i drugi. Da bi se životinje što prije oporavile, potrebno im je dati kvalitetnu hranu te vitamine i minerale.
Ako životinja ima proljev, treba joj je dati sredstvo koje ga zaustavlja, po preporuci veterinara, kao što je Trimetosul, Geomicin i dr.
Preventiva obuhva?a i meliorativno ure?enje livada i pašnjaka, tj. njihovo isušivanje da bi se sprije?ilo razmnažanje barskog puži?a.
Jedna od preventivnih mjera jest uskladištenje sijena 6 mjeseci prije hranjenja životinja.

 
Trakavi?avost ili cestodoza

Uzro?nici su trakavice, paraziti, kojima odrasli oblici žive u crijevima. Odrasle trakavice duge su i do nekoli ko metara, imaju glavu, vrat i veliki broj ?lanaka u kojima se nalaze jajašca. Kada su ?lanci zreli, otpadaju, pa izmetom budu izba?eni van.
Znakove bolesti nalazimo uglavnom u mladih životinja, rje?e u odraslih. Naj?eš?e stradava janjad na paši, kada se u crijevima nalazi ve?i broj trakavica.
Janjad zaostaje u rastu, ima probavne smetnje, proljev, anemi?na je, postupno mršavi, a u težim invazijama ugiba.
Preventivna zaštita od bolesti sastoji se u redovitom tretiranju životinja odgovaraju?im antihelminti cima, naj?eš?e Monilom, mjesec dana nakon što se životinje istjeraju na pašu. U težim slu?ajevima bolesti potrebno je životinji dati vitamine i minerale u injekcijama radi bržeg oporavka.

Metastrongilidoza
Uzro?nici te parazitarne bolesti jesu paraziti, plu?ni vlasci, koji parazitiraju u bronhima, bronhiolima i alveola ma plu?a. Nitastog su oblika, bijele, žu?kaste ili r?aste boje, dugi i do 11 cm.
Znakovi bolesti zapo?inju kratkim suhim kašljem. Kasnije kašalj postaje vlažan jer ovca kašljanjem izba cuje na nos i usta sluz koja u težim oblicima bolesti sadrži i krv. Disanje postaje ubrzano. Telesna je temperatura u granicama normale.
U težim slu?ajevima razvija se upala plu?a, ovca atipi?no diše, što se uo?ava na podru?ju iza rebara, pa kažemo da ovca “pumpa”, telesna joj je temperatura povišena. Razvojem bolesti životinja prestaje jesti, a na kraju ugiba.
Preventiva zaštita sastoji se u redovitom tretiranju, svaka 3 do 4 mjeseca, ovaca i janjadi odgovara ju?im antihelminticima, kao što su Nilzan, Nilverm i drugi.
Novija preventivna mjera jest dvokratno cijepljenje janjadi difil-vakcinom u dobi od 2 do 4 mjeseca u razmaku od jesec dana.
Kao preventivna zaštita djeluje i izbjegavanje napasivanja ovaca po rosi, na vlažnim odnosno popla vnim pašnjacima, a tako?er i pregonsko napasivanje.

OVCE zarazne bolesti 


Šuga ovaca

Uzro?nici te bolesti jesu grinje, šugarci. Nekad je ova bolest nanosila velike štete ov?arskoj proizvodnji. Danas se ?eš?e pojavljuje  kao posljedica loših uslova držanja i loše preventive. Bolest se u uzgoj unosi kupovinom bolesnih, šugavih ovaca. Zbog loših uslova držanja bolesne životinje brzo prenose šugu na zdrave. Lošom hranidbom smanjuje se opšta otpornost ovaca pa one brže obolijevaju od ovaca u dobroj kondiciji.
Znakovi bolesti zapo?inju u?estalim ?ešanjem ovaca o razne predmete, prepreke. Bolest se u po?etku pojavljuje na grebenu, a zatim se širi prema le?ima i vratu, a nakon toga prema trbuhu. Razvojem bolesti opada vuna. Zbog jake invazije vuna potpuno otpadne. U blažim oblicima bolesti, pored svrbeži, kada šišamo ovce, na koži nalazimo otoke, nakupine prljave boje, koje, dok je ovca neošišana, ne uo?avamo.
Bolest se naj?eš?e javlja zimi i u rano prolje?e.
Preventivna zaštita sastoji se u kupanju ovaca u posebnim bazenima u vodenim otopinama kontaktnih akaricida, kao što su Gamacid, Scabitin, Alugan i dr. Pri kupanju potrebno je namo?iti i glavu. Kupanje je potrebno ponoviti u razmaku 10 dana dva do tri puta. U novije vrijeme kao dobra zašti ta koriste se Iverktin i Ivamek.
Objekti, u kojima su boravile šugave životinje moraju se mehani?ki o?istiti i oprati jednim od akaricida. Ako se ne provodi dezinfekcija objekta, mora se ostaviti prazan 2 mjeseca. U tom razdoblju šugarci uginu. Pravilnom hranidbom i adekvatnim uslovima držanja u stajama usporit ?e se širenje šuge u uzgoju.

Piroplazmoza
Uzro?nici te bolesti jesu zaraženi krpelji koji se invadiraju sišu?i krv zaraženih životinja. U njima se para ziti tako?er razmnažavaju. Ugrizom i sisanjem krvi zdravih ovaca istodobno u njih unose parazite.
Znakovi bolesti. Životinja ima povišenu temperaturom do 42 °C, prestaje jesti, izlu?uje tamnosme?u mokra?u, že?a, postaje anemi?na, a javlja se žutica. U težim oblicima bolest završava smr?u u roku 7 dana. Pokatkad akutni oblik prelazi u hroni?ni. Mlade životinje lakše obolijevaju nego starije i u njih je opo ravak od bolesti brži nego u starijih.

Preventiva zaštita sastoji se u ?iš?enju životinja od krpelja te kupanju u akaricidima svaka 2 do 3 nedelje u vreme njihove invazije. Budu?i da se krpelji zimi zadržavaju u šikarama, potrebno je o?istiti šikare oko pašnjaka. Životinje je potrebno u prolje?e napasivati podalje od šikara.


2. Zarazne bolesti

Zarazna šepavost
Kažemo da je zarazna šepavost bolest ov?ara. Javlja se naj?eš?e kao posljedica loših uslova držanja i loše brige vlasnika o ovcama. U stado se obi?no unosi kupnjom bolesnih životinja.
Zdrave ovce mogu oboleti kada pasu na zaraženom pašnjaku ili prolaze zaraženim putem, borave u zaraženima stajama Uzro?nici bolesti jesu mikroorganizmi koji žive bez prisutnosti kiseonika. Mikroorga nizmi uzrokuju propadanje papka, a time i šepavost.
Znakovi bolesti po?inju pojavom crvenila kože u me?upap?anom podru?ju, laganom oteklinom, a nakon toga se javlja nekroti?ka rana.Životinja po?inje šepati.Kasnijim razvojem bolesti razara se papak, pa ovca neprekidno šepa, hoda prakti?no na tri noge.
Kada šepavost zahvati više nogu, životinja pase kle?e?i na prednjim nogama. Kasnije sve manje pase, više leži, po?inje mršaviti.
Pri pregledu papka osjeti se jaki neugodan miris. Pri otvaranju papka vidi se da je rožina odvojena od ostalog dela pa nema svoju funkciju. Bolest u kasnijoj fazi može toliko uznapredovati da se upala proširi do kosti, nastaje sepsa i životinja ugiba.
Preventivna zaštita sastoji se ponajviše u držanju ovaca u adekvatnim uslovima. Ovce treba preterivati kroz bazen u kojem se nalazi 5-postotna otopina modre galice.
Treba organizirati pregonsko napasivanje s izmenom pregona svakih 10 do 15 dana. ?im se bolest pojavi, potrebno je odvojiti bolesne ovce od zdravih ovaca te zapo?eti le?enje.
Le?enje se sastoji u odstranjivanju propalog dijela papka. Tako o?iš?en papak treba oprati u otopini dezinficijensa, npr. u otopini Cetavlona ili u 10-postotnoj otopini formaldehida, a nakon toga papak poprskati antibiotskim Dermo sprejem.
Nakon toga životinju treba držati na suvoj stelji sve do ozdravljenja, a ako je potrebno, papak treba još nekoliko puta o?istiti i nasprejati.

Enterotoksemija
Uzro?nici bolesti jesu klostridije, bakterije koje žive u hrani, tlu i stelji. Razvijaju se kada se za to steknu povoljni uslovti, npr. smanjena otpornost organizma, prejedanje životinje. Naj?eš?e se javlja u prolje?e, kad ovce isterujemo na ispašu sa zimske hranidbe bez prethodnog privikavanja. Bolest se ?esto javlja u sisaju?e janjadi u prvih nedelja dana života.
Znakovi bolesti: Bolest se javlja u perakutnom i akutnom tijeku.


Perakutni oblik bolesti teško je uo?iti zbog njenog brzog toka. Životinja normalno pase, jede, a drugo jutro može uginuti.
Akutni oblik nešto je blaži, traje 3 do 4 dana, ali i on obi?no završava uginu?em. Za to vrijeme telesna je temperatura povišena (do 41,5 °C), bolesne životinje imaju proljev, ne jedu, nekontrolisano se kre?u i imaju gr?eve. Pokatkad je životinja pospana, uzbu?ena, kre?e se u krug, nale?e na prepre ke, diše ubrzano, plitko, a može imati obojenu mokra?u. Ako životinja preživi, dugo ima živ?ane pore me?aje, re?e ovce pobace.
Zbog brzog toka bolest se obi?no ne le?i, nego se provodi preventiva, vakcinacija ovaca i janjadi sa  Dizevak.om.
Preventivna zaštita sastoji se u redovitom vakcinisanju životinja i postupnom privikavanju odnosno pre lazu s jedne vrste hrane na drugu. Naro?ito treba paziti na prelaz sa zimskog, suhog obroka, na proletni obrok, kada se ovce puštaju na mladu, bujnu pašu.

Q-groznica
Ta je bolest u ovaca blage prirode. Me?utim, pojava te bolesti bitna je zato što se prenosi sa životinje na ?ovjeka pa je ubrajamo u zoonoze.
Uzro?nik bolesti jest virus Coxillea burnetii, vrlo otporan u prirodi i na razli?ite dezinficijense. Bolest je proširena u celom svijetu.
Izvor zaraze jesu bolesne ovce i njihovi proizvodi, meso, mleko, sir, zatim mokra?a, balega, posteljica i plodne vode, zaražena hrana, voda, predmeti i tlo na kojem borave bolesne životinje.
Izvor zaraze jesu krpelji koji sišu krv zareženih životinja te ugrizom prenose uzro?nika na zdrave ovce.
Osim ugrizom krpelja uzro?nik ulazi u organizam životinja i ?oveka putem disajnih organa, konzumiranjem zaražene hrane, povredama na koži, pri prirodnoj oplodnji i kroz sisni kanal.
?ovek se naj?eš?e zarazi pri janjenju i klanju bolesnih životinja, kada dolazi u direktni kontakt s poste ljicom i plodnom vodom, odnosno zaraženom životinjom. Preboljenjem zaraze sti?e se duži imunitet.
Znakovi bolesti u životinja ?esto se uop?e ne zapažaju. Bolest je obi?no blage prirode i brzo prolazi. U težim slu?ajevima jelesna se temperatura povisuje, životinja ne jede, potištena je, ima bistar iscedak iz nosa, pokatkada kašlje i dobije upalu plu?a. Gravidne životinje pobacuju u drugoj polovini gravidnosti.
Bolest se dijagnosticira bakteriološkom pretragom i sereloškim pretragama krvi.
Preventivna zaštita obuhvata ponajprije vakcinacijom zdravih životinja protiv te bolesti. Potrebno je provesti redovitu serološku pretragu krvi na Q-groznicu te bolesne životinje izlu?iti iz rasploda. Pri kupnji ovaca potrebno ih je staviti u karantenu, provesti serološku pretragu krvi na Q-groznicu, bolesne životinje treba izlu?iti iz rasploda.
Mleko ovaca sumnjivih na Q-groznicu potrebno je prokuhati prije upotrebe, a sir se može konzumirati 25 dana poslije zrenja.
Bolest u ?ovjeka. Inkubacija, tj. vreme od ulaska uzro?nika bolesti u organizam do pojave prvih znako va bolesti, traje 10 do 32 dana.
Opšte zdravstveno stanje organizma naglo se promeni. Javlja se visoka telesna temperatura, koja traje 3 do 5 dana, katkad i višenedelja. ?ovjek se jako znoji, ima glavobolje, smanjuje mu se apetit. Jedan od znakova bolesti jest atipi?na upala plu?a, mogu?a upala moždane ovojnice, u muškaraca javlja se upala nuzmuda, jako je pove?ana slezena, a u težim slu?ajevima javlja se i upala jetre.

 
3. Plan preventive zaštite ovaca i janjadi protiv parazitarnih bolesti

Ovisno o podru?ju na kojem se ovce uzgajaju, potrebno je provesti obavezno tretiranje protiv metilja i ostalih želu?ano-crevnih i plu?nih parazita tri do ?etiri puta godišnje.
U nizinskim te brdsko-planinskim podru?jima tretiranje se provodi tri puta godišnje, a u nizinskim poplavnim te mo?varnim i barskim podru?jima potrebna su najmanje ?etiri tretiranja godišnje.


Plan tretiranja ovaca u nizinskim, brdsko-planinskim  podru?jima:
1. tretiranje provesti krajem marta tj. dve do tri nedelje pre puštanja ovaca na ispašu antihelmintikom Faskoverm, 1 do 1,2 ml na 10 kg telesne mase životinje pod kožu,
2. tretiranje provesti krajem jula, tj. pred sezonu pripusta, ako se provodi planski pripust, antihelmintikom Nilzan, 2 do 3 tablete ovisno o masi životinje
3. tretiranje provesti krajemnovembra, tj. mesec do mesec i pl pred janjenje, antihelmintikom Valbazen 10 %, 1 do 1,2 ml na 10 kg tjelesne mase.

 
Plan tretiranja ovaca u nizinskim poplavnim, mo?varnim i barskim podru?jima: 1. tretiranje krajemmarta, antihelmintikom Faskoverm 1 do 1,2 ml na 10 kg tjelesne mase,
2. tretiranje krajem juna, antihelmintikom Monil, 2 do 3 tablete,
3. tretiranje krajemseptembra, antihelmintikom Nilzan, 2 do 3 tablete,
4. tretiranje krajem decembra, antihelmintikom Valbazen 10 %, 1 do 1,2 ml na 10 kg tjelesne mase u usta.

Janjcima u dobi od 1,5 mjeseci potrebno je dati antihelmintik Monil, 1 tabletu na 10 kg tjelesne mase. Isti tretman treba ponoviti kada su janjci u dobi 3 mjeseca, antihelmintikom Nilzan, 1 tableta na 15 kg tjelesne mase.
Ako je potrebno (pojava proljeva, izbacivanje parazita putem balege), pojedina?ni tretman treba ponoviti i prije.

 
4. Preventiva protiv zaraznih bolesti

Tretiranje protiv enteroteksemije provodi se jednom do dva puta godišnje vakcinom Dizevak, 2 ml po životinji bez obzira na dob i tjelesnu masu.
Dvokratno tretiranje provodi se u ne vakciniranih životinja, a nakon toga dovoljna je jednokratna vakcinacija godišnje.
Prvo cijepljenje potrebno je provesti krajem tre?eg mjeseca gravidnosti, a drugo tri tjedna prije janjenja. Taj postupak vakcinacije preporu?uje se zbog toga što janjad kolostrumom, tj. prvim mlijekom sisanjem dobije antitijela. Nakon toga dovoljna je jednokratna vakcinacija tijekom godine, u jednakim vremenskim intervalima.
Ako je mogu?e, najbolje je životinje vakcinirati mesec dana pre janjenja.
Janjad od vakciniranih ovaca vakcinira se u dobi od 2 mjeseca, a janjad nevakciniranih ovaca u dobi od 4 nedelje
U podru?jima gdje se ?esto pojavljuju dizenterija i enterotoksemija, preporu?uje se dati dve doze godišnje.

5. Ostale naj?eš?e bolesti u uzgoju ovaca

U tu skupinu ubrajamo bolesti protiv kojih ne provodimo preventivu, nego ih le?imo kada se pojave. Me?utim, adekvatnim uslovima držanja ovaca, dobrim poznavanjem te pravilnim vo?enjem ov?arske proizvodnje možemo ih svesti na odgovaraju?u dopušteni nivo.

Naj?eš?e bolesti u uzgoju jesu upala vimena ili mastitis, upala maternice ili metritis, upala plu?a ili bronhopneumonija, upala papaka ili panaricij, dizenterija ili griža janjadi, kisela indigestija i druge.

Upala mlije?ne žlijezde ili mastitis
Uzro?nici upale mogu biti razni mikroorganizmi, kao što su bakterije, clostridije, stafilokoki, streptokoki i drugi. Upale može prouzrokovati jedan ili više uzro?nika. Mastitis se može pojaviti sporadi?no u pojedinim stadima, a u drugim stadima može oboljeti i do 30 % ovaca.
Znakovi bolesti, bez obzira na uzro?nika, vrlo su sli?ni. Bolest po?inje naglo i brzo se širi. Obi?no je zahva?ena samo jedna polovica vimena, re?e cijelo vime.
Upaljena polovica vimena otekne, topla je i na opip bolna. Razvojem bolesti otok se širi prema trbuhu i unutrašnjoj strani zadnjih nogu.
Takvo vime poprima plavo crvenu do crnu boju. Iz vimena se kasnije cijedi gnojan, krvav sadržaj neugodnog mirisa.
Op?e stanje životinje ve? je pojavom bolesti poreme?eno. Ovca stoji i hoda raširenih zadnjih nogu, zaostaje za stadom. Prestaje jesti, telesna joj je temperatura povišena. Na vimenu se pojavljuju apscesi, koji kasnije pucaju. Iz apcesa iza?e gnoj, a rane zarastu.
Lije?enje, odnosno uspeh u le?enju, zavisi  o pravovremenom otkrivanju bolesti i pravilnom izboru leka. Veterinara treba pozvati odmah nakon što se pojave prvi znakovi bolesti. Veterinar ?e dati odgovaraju?e antibiotike.
Preventivna zaštita obuhva?a vakcinaciju zdravih životinja, ?iste i prostrane objekte sa suhom i ?istom steljom tekom janjenja, te odvajanje bolesnih od zdravih životinja.

Upala maternice ili endometritis
Uzorak bolesti javlja se kao posljedica zaostajanja posteljice, odnosno njezinih delova i plodnih eksuda ta nakon janjenja, odnosno poba?aja. Zaostali delovi posteljice u maternici raspadaju se, razvijaju se mikroorganizmi koji uzrokuju upalu maternice. Nakon janjenja, tj. tokom puerperija, kroz poro?ajni kanal spolja mogu u?i mikroorganizmi koji uzrokuju upalu. Zato je ovcama nakon poroda potrebno osigurati ?istu i suhu stelju.
Znakovi bolesti višestruki su. U bolesne životinje javlja se iscjedak iz rodnice, naro?ito se to vidi u jutro, nakon dugog ležanja no?u, životinja otežano hoda, nabada. Kada ustaje, stenje jer joj svaki pokret izaziva bol u maternici. Prestaje jesti, telesna joj je temperatura povišena.
Le?enje je potrebno provesti što pre. Nakon što se pojave prvi znakovi bolesti potrebno je pozvati vete rinara. U le?enju se koriste oblete, koje se stavljaju životinji u maternicu, te odgovaraju?i antibiotik na bazi penicilina.
Preventivna zaštita obuhva?a održavanje higijene u rodilištima i staji , uklanjanje posteljica i plodnih voda nakon janjenja, dezinfekciju objekta tokom godine.

Upala plu?a ili pneumonija

Uzroci upale plu?a mogu biti višestruki. Upala se javlja kao popratna pojava neke zarazne bolesti, parazi tarnih invazija. Loši ambijentalni uvjeti, zagušljivi, ne?istiobjekti, puni amonijaka, prašine i vlage, uzrokuju nadražaje i ošte?enja plu?nog tkiva. Upalu može izazvati i nestru?no zalevanje ovaca kada sadržaj u?e u bronhe umjesto u jednjak.
U novo ojanjene janjadi može se javiti tzv. aspiracijska upala plu?a, ako tokom teškog poroda janje povu ?e u plu?a plodnu vodu. Ta upala obi?no završava uginu?em.
Znakovi bolesti jesu pove?ana telesna temperatura, 41 °C, teško disanje, kaže se da životinja pumpa, a iz nosa joj se cijedi gnojni iscjedak, životinja kašlje.
Le?enje je potrebno provesti što pre. Kada se uo?e prvi znakovi bolesti, potrebno je odmah pozvati vete rinara, koji ?e zapo?eti s odgovaraju?om terapijom. Ako se upala plu?a pojavila kao popratna pojava neke parazitarne ili zarazne bolesti, treba le?iti tu bolest, a njezinim le?enjem le?it ?e se i upala plu?a.
Preventiva zaštita ponajpe obuhvata osiguranje optimalnih uslova držanja, redovito tretiranje životinja protiv parazitarnih bolesti te vakcinaciju protiv zaraznih bolesti.

Kisela indigastija
Uzrok bolesti može biti preobilna hranidba krmivima bogatim lako probavljivim ugljikohidratima, kao što su celo i mleveno zrnje kukuruza, je?ma, pšenice, trop, melasa, razno vo?e, še?erna repa i njezini rezanci, sto?na repa, krompir i ljuske od krompira, krmno brašno. Razvoju bolesti pogoduje nagli prelaz s jedne na drugu vrstu hrane, premali udeo suve tvari u obroku, tj. sena. Kisela i pokvarena silaža i preo bilna i dugotrajna hranidba silažom uz nedostatak sena tako?e mogu uzrokovati kiselu indigestiju. Bolest se javlja kao posljedica prejedanja navedenim krmivima, pogotovo u lakomih životinja.

 Znakovi bolesti javljaju se nekoliko sati nakon konzumiranja odnosno prejedanja navedenom hranom. Bolesna životinja ne jede, škripi zubima, slini, disanje njoj je otežano, plitko i ubrzano. Prestaje pre živati, ?esto se javlja nadam. U po?etku je baleganje normalno, nakon nekoliko sati balega postaje mekana, a zatim se javlja proljev neugodna mirisa, sivkaste boje. Životinja ne mokri, hoda uko?eno, po?inje klecati, zadnji dio tela bude joj oduzet pa se zanosi. Teško bolesne životinje trajno leže ili nepre stano stoje uko?eno, uznemirene su, pokazuju veliku že?. Prije smrti leže kao da su oduzete, gr?e se, stenju i guše se, a ugibaju 12 do 48 sati nakon pojave prvih znakova bolesti. Ako životinja ne ugine, opo ravak je dug, traje do 7 dana i duže. Ako su ovce hranjene na poljima še?erne repe, može ih oboleti i do 70 %, a uginuti i do 20 %.
Le?enje treba zapo?eti, odnosno pozvati veterinara ?im se pojave prvi znakovi bolesti. Štetni sadržaj trebalo bi operativno odstraniti, isprati burag te uneti u njega 2 l sluzi lanenog sjemena ili toplog sadržaja buraga zdrave ovce ili goveda. Zatim se daju lekovi, antibiotici, medicinski ugalj na usta i peka rski kvasac. Za neutralizaciju kiseline u vodi razmutimo 40 g po ovci amonijeva hidroksida i zalijemo je. Bolesnoj životinji moramo osigurati dovoljne koli?ine zdrave, ?iste i pitke vode.
Preventivna zaštita ponajpre obuhvata pravilnu hranidbu ovaca. Prelaz s jedne hrane na drugu mora biti postupan. Životinju treba 10 dana privikavati na novu krmu tako da joj se u po?etku daju male koli?ine, a zatim se postupno pove?avaju do punog obroka. Pre puštanja ovaca na ispašu treba im dati seno te ih napojiti.
Prva dva dana ispaša sme trajati po pola sata ujutro i poslije podne, a nakon toga svaki se dan produ žavati po 15 minuta.

Panaricij ili upala papaka
Uzrok bolesti jesu razne infekcije i mehani?ke povrede. Obi?no se javlja na jednoj, re?e na dve noge ili više nogu. Ta bolest razlikuje se od zarazne šepavosti.
Znakovi bolesti – ovca teško ustaje na nogu koja je upaljena. Kada ustane, šepa.Upaljeno je mesto crveno, oteklo, na opip bolno. Katkad se može javiti i gnojna upala, apsces, što može biti znak da je to mehani?ka povreda.
Ja?im razvojem bolesti upala se širi prema zglobu, a kasnije prema tetivama.Katkada može do?i do izuva nja papka.
Le?enje se sastoji u davanju antibiotika na bazi penicilina, naj?eš?e Benzapena dva do tri puta u razma ku dva dana u miši?. Kada se pojavi apsces, potrebno je gnoj istisnuti, ranu isprati jodom ili vodikovim peroksidom u dva do tri puta.
Preventivna zaštita sastoji se u držanju ovaca u adekvatnim uslovima. Zimi u stajama mora biti dovoljno stelje. Valja spre?avati oze?ivanje papaka, tj. mehani?kih ozljeda.

 IZVOR:ZNANJE I ZEMLJA

foto:pixabay.com

OVCE zarazne bolesti 

Leave a Reply